23. mart 2008. InterSport Arena, Linc, Austrija
Za početak i uvodnu reč, reci nam nešto o sebi: gde si rođen, obrazovanje, porodično stanje, omiljeno jelo, sport, najveći san..
Rođen sam u Beogradu. Živeo sam četiri godine u Libiji. Otac mi je radio u diplomatskoj službi bivše SFRJ, tako da smo četiri godine živeli u Tripoliju. Iz mešane sam porodice: otac mi je makedonac sa primesama srpske krvi, majka polu makedonka - polu grkinja.
Generalni sekretar EUSa si od 2001. Šta znači biti generalni sekretar jednog studentskog i srednjoškolskog pokreta u Srbiji i Crnoj Gori? Kako bi opisao tvoju profesiju?
Moja profesija je opisana na sledeći način: od decembra 2001. godine sam postao nacionalni direktor ili sekretar EUSa i to znači da na neki način dajete viziju i ohrabrenje celom studentskom i srednjoškolskom pokretu. To je posao koji se sastoji iz nekoliko različitih segmenata. Jedan deo je posao karaktera: razgovarate sa studentima, srednjoškolcima, hrabrite ih kroz principe Svetog Pisma. Vođa jedne organizacije mora biti moralno-duhovno zreo i stabilan. Pored toga, ima i klasičnog menadžmenta: organizacija, rešavanje konflikata, izgradnja timova, pravljenje planova za dve godine unapred, saradnja sa drugim partnerima, itd.
Šta te najviše raduje u tvom poslu?
Najviše me raduje da se viđam sa mladim ljudima - studentima i srednjoškolcima, i da vidim promene na bolje. Mi verujemo da su studenti i srednjoškolci budućnost Srbije i Crne Gore, budućnost jednog društva danas. Naša uloga je da te mlade ljude motivišemo da prihvate moralna i etička načela bazirana na hrišćanskim principima u njihovom sadašnjem studentskom i srednjoškolskom životu, a sutra kao doktori, inženjeri, političari, biznismeni… mogu da prikažu i da utiču na takav način u svom segmentu društva. Najviše me raduje, što vidim da mladi ljudi doživljavaju promene, tako što postaju bolji i kvalitetniji ljudi koji će sutra da vode i formiraju neko novo društvo.
Tvoje ime je u medijima često vezano za Evanđeosko društvo. Kao predstavnik jedne takve vrste grupacije ljudi, kako vidiš svoju ulogu?
Iz svoje perspektive, EUS vidim kao jednu malu fabriku budućih lidera u Evanđeoskim crkvama. Pokret IFES, gde EUS pripada, je jedan kvalitetan pokret gde imamo stvarno dobre učitelje, profesore, programe… i mi verujemo da može dosta dobrog da se učini za bilo koje društvo.
Pošto si zauzet čovek i živiš u velikom gradu sa puno dnevnih aktivnosti, da li se dešava da kasniš?
Ponekad kasnim zato što imam puno obaveza. Beograd je veliki grad, trenutno renoviraju jedan most, tako da su sada u funkciji samo dva mosta. Treba mi po 45 minuta do grada, gde sam nekada mogao da stignem i za 10 minuta do centra. Uopšte nije lako živeti hrišćanski život u velikom gradu sa puno dnevnih aktivnosti, ali je i blagosloveno, jer se srećem sa ljudima i baš tada treba pokazati svoju veru, u stresnim situacijama kojih dosta ima.
Često putuješ u inostranstvo, tvoji saradnici kažu da ne sastaviš ni tri nedelje u Beogradu. Kako reaguješ na takav komentar?
Od kada je moja supruga u drugom
Od svih tih zemalja, koja je ostavila najjači utisak na tebe? Zbog čega?
To je stvarno teško pitanje. Dopalo mi se u Norveškoj. Sviđa mi se što su norvežani nekako tihi, smireni, skromni, bez obzira što je to država koja ima najviši standard na svetu. Mada ni prema Australiji nisam ravnodušan! Tamo su ljudi opušteni, ima dosta sunca i ima more.
I sam si bio EUSovac. Kako je to izgledalo?
Kao student, saznao sam za EUS 1993. godine. Tada sam išao na kurs engleskog jezika u jednom centru, gde sam video reklamu za jedno predavanje koje je bilo u organizaciji EUSa. Počeo sam redovno da posećujem EUS sastanke, a 1994. godine sam otišao na prvu međunarodnu konferenciju koja se održavala u Varšavi, Poljska. Kasnije sam se priključio timu EUSa, zatim sam postao poluvremeni, nakon toga punovremeni radnik, pa putujući sekretar EUSa, a sada sam nacionalni direktor. Posle svih ovih iskustava, mogu reći da je EUS krajnje pozitivno uticao na moj život. Upoznao sam interesantne, pozitivne ljude, saznao sam mnoge stvari po pitanju duhovnosti, hrišćanskog života i generalno svakodnevnog života.
Bio si u Vojsci 1991. godine, vreme burnih događaja na našim prostorima. Kako je to uticalo na tebe?
Bio sam u centru veze u Crnoj Gori. Tamo sam sreo mnogo ljudi koji ne veruju u Boga i
Koja je tvoja motivacija?
Moja motivacija je Bog: Bog koji je stvorio ovaj svet, Bog koji mi je dao večni život, Bog koji mi je dao mnoge divne stvari u životu. I zato Ga volim i želim na praktičan način da Mu služim.
Pričali smo da od kada si postao tata - manje putuješ. Na koji se još način tvoj život promenio?
Kada se postane roditelj, prvo što se desi je da počnete da cenite više svoje roditelje. Jer i mi smo bili bebe koje je neko kupao, čuvao i pazio. Takođe, promenio se dnevni bioritam: manje spavanja i više prilagođavanja. Velika je radost videti svoje dete i osmeh na njegovom licu, tako da se sve zaboravlja i ništa ti nije teško. Biti otac, odnosno roditelj, je jedna važna i odgovorna obaveza svakog od nas. Na koji način utičemo na svoju decu i potomke, tako će oni uticati na generaciju koju stvaraju.
Jednom prilikom rekao si studentima i srednjoškolcima u Nišu da ti je Niš jedan od omiljenih gradova. Zašto?
Niš ima neki šmek, pravi južnjački grad, ljudi su topli, vole da se druže, dobra je hrana: ćevapi, pljeskavice, roštilj, burek... Volim taj južnjački mentalitet, možda što moj otac dolazi is Kumanova, baka iz Grčke, majka iz Makedonije, tako da smo mi na neki način južnjaci i taj južnjački mentalitet nam nije stran. Niš ima svoju istoriju, narod je u pozitivnom smislu jednostavan i volim da budem u Nišu. Šta misliš o Novom Sadu? Podgorica?
Da nisi makedonac, koje bi druge nacionalnosti želeo da budeš?
Stvarno mi se sviđa ovo pitanje. Ja sebe nekako ne doživljavam kao makedonca, više sebe doživljavam kao srbina, jer sam rođen u Beogradu i tu sam odrastao i bio tu kada su bile najteže godine, embargo, krize, bombardovanje. Voleo bih da budem druge nacionalnosti neke zemlje koja je više neutralna u svemu, u političke tokove, npr. voleo bih da budem novozelanđanin, možda norvežanin (mada je tamo mnogo hladno), možda australijanac, to je interesantno.
Pitanje za kraj: šta bi poručio svojim studentima i srednjoškolcima, a šta tvojim saradnicima?
Kao srednjoškolac i kao student shvatite ozbiljno i iskoristite vreme vaših godina za učenje, da imate dobre ocene i da budete za primer; da govorite ljudima oko vas o Hristu, o Bogu - prvo svojim životom i ponašanjem, a onda tek rečima. Nemojte se stideti i plašiti šta će drugi reći o vama kada pozovete svoje prijatelje na EUS, crkvu ili na neku konferenciju. Možda te osobe nećete više nikada videti nakon svog školovanja, a oni mogu biti ključne osobe u donošenju nekih važnih odluka vezanih za našu zemlju. Studenti i srednjoškolci -molite se, čitajte Sveto Pismo, idite u crkvu, dolazite na EUS sastanke i učestvujte u našim aktivnostima, družite se sa drugim studentima i srednjoškolcima koji imaju istu viziju kao i vi. Ne dozvolite kolotečini ovog zemaljskog života u našoj zemlji, duh Velikog Brata ili Grand Parade, da vas odvedu na neku drugu stranu. Takođe, želeo bih da izazovem mlade ljude da daju više svog vremena za volonterski rad, za angažovanje, jer se u istoriji EUSa pokazalo da studenti koji su više bili uključeni u rad EUSa, postali su naj aktivniji članovi svojih lokalnih crkava i u segmentima društva za koji su se specijalizovali u svom obrazovanju, odnosno studiranju. A saradnicima? Nađite više vremena u vašim organizacionim aktivnostima da se družite sa studentima i srednjoškolcima u opuštenoj atmosferi, jer ćete na takav način uticati na pojedince. Time ćete bolje upoznati akademsku populaciju, kulturu koja se stalno menja. Danas su studentska kultura, ophođenje, jezik i interesi potpuno drugačiji nego u moje vreme studiranja. Isto tako je i Hrist uticao na ljude oko sebe provodeći kvalitetno vreme sa njima. Mi u IFESu (EUSu) imamo izreku „Promenimo studenta, promenićemo svet“. Ovim bih želeo završiti: srednjoškolci i studenti, uložite svoje vreme u Boga, za večne stvari. Isusove reči zapisane u Bibliji: „I nebo i zemlja će proći ali moja Reč ostaje doveka“, što je poruka da čitanjem Svetog Pisma ulažemo u večnost svedočenjem drugima svojim životom a potom i rečima. Druga stvar koje čitanjem nalazimo u Bibliji su ljudske duše: ljudi će svoju večnost provesti sa Bogom ili bez Njega. Jedan apel za sve srednjoškolce, studente i saradnike - bez obzira na svoju zauzetost, aktivirajte se u lokalnim crkvama i EUSu po pitanju evangelizacije i misije. U vezi bilo kakvih pitanja za koje smatrate da vam mogu pomoći, možete naći kontakt informacije na sajtu.
Reč autora intervjua: U ime ekipe koja radi na EUS web sajtu i pripremanju ovog intervjua, želim se srdačno zahvaliti Samuilu Petrovskom na vremenu koje je odvojio i na njegovoj otvorenosti. Tok intervjua je bio vrlo opušten, dinamičan i interesantan. Među pitanjima koje smo pripremili, umetnuli smo i pitanja koja su bila više ili manje provokativna. Samuil je na sva pitanja odgovorio sa osmehom na licu i onako sa nekim šmekom - jednostavno i motivaciono. Pripremanje pitanja: K. Simunović |
© copyright EUS EusWebTeam 2007 :::::::::::: webmaster Valentino


















