Da Vinčijev kod - mašta bez granica
Peter MacKenzie
Knjiga počinje krvavim ubistvom u Louvreu. Počinitelj je duševni bolesnik koji radi u službi kontroverzne rimokatoličke prelature Opus dei. Spreman je ubiti nemilosrdno da bi spriečio razotkrivanje mračnih crkvenih tajni. Glavni junak, američki istoričar i erudit Robert Langdon, uvučen je u istragu kao sumnjivac, a zatim vodi vlastitu istragu bežeći pred francuskom policijom. Ta njegova istraga raskrinkava zaveru za zaverom. Razotkriva i drevne »tajne« stolećima skrivene u mračnim kuloarima istorije, sve dok ih ne rasvetli Brownov junak. Da bi otkrio »istinu«, mora odgonetnuti brojne simbole, zagonetke i kodove, ostavljene za njega da se te tajne ne bi izgubile zauvek. Tokom istrage Langdon ulazi u trag legendarnomu skrivenom blagu. Radnja se kreće vratolomnom brzinom od mesta do mesta, od pogibije do pogibije. Napetost raste do samoga kraja kad Langdon otkriva tajnu Svetoga Graala.
NAPAD NA HRIŠĆANSTVO Moj prvi utisak nakon čitanja bio je kako je ta knjiga kao »pleva što je vetar raznosi«. Zabavna je fikcija koja je postigla kratkotrajnu popularnost, da bi potom pala u zaborav. Problem je, međutim, što se knjiga ne predstavlja kao čista fikcija. Na samom početku u knjizi se tvrdi da su svi opisi umetnosti, arhitekture, dokumenata i tajnih obreda tačni. Mnogi su stoga slepo prihvatili verodostojnost tih podataka iako je knjiga prepuna istorijskih zabluda. Povrh toga, ona je bezobzirni napad na same temelje hrišćanstva. Prema toj fiktivnoj radnji Isus Hrist bio je samo prorok, a nipošto bogočovek. Oženio se Marijom Magdalenom i ona je ostala trudna! U njene je ruke predao odgovornost za vođstvo Crkve nakon njegove smrti. Tobožnji muški šovinist i okoreli spletkar Petar nije mogao smisliti žensku vlast i zato joj je prisilno oteo čelno mesto u Crkvi. Da spasi glavu od toga krvoločnog apostola, Marija je pobegla u Francusku i onde rodila Isusovu devojčicu. Majka i kći skriveno su živele u Francuskoj zbog neprijateljstva crkvenih vlasti, koje su želele sakriti »istinu« po svaku cenu. Hristova je loza nastavila postojati u tajnosti sve do petog stoleća, kada se brakom povezala s kraljevskom porodicom. Tako je nastala merovinška dinastija. Prema tom scenariju, crkvene su vlasti i dalje živele u strahu da će »istina« izići na vidjelo. Oni su, navodno, promenili izvorno pagansko hrišćanstvo u moćnu patrijarhalnu religiju u kojoj je obožavanje ženskih božanstava zamenjeno obožavanjem muškog lika Isusa Hrista kao Boga!?! Jedan od glavnih podsticaja knjižarskih vojni bilo je otkrivanje i uništenje starih dokumenata koji bi mogli raskrinkati crkvenu »zaveru«. No viteški je red templara, koji je bio odan Magdaleni, sprečio taj zločin. Templari su pronašli dokumente pod ostacima jerusalimskog hrama i zatim ih sakrili u Francuskoj. Prema Brownu spomenuti je red osnovan pod pokroviteljstvom tajnog bratstva, Sionskog priorata. To je bratstvo 1099. g. u Jerusalimu osnovao francuski kralj Godefroy de Bouillon, koji je i sam bio »Isusov potomak«. Imalo je cilj da štiti »istinu« o Mariji i sve dokumente koji potvrđuju »pravu istinu« o »izvornom« hrišćanstvu. Ucena Crkve zbog posedovanja te dokumentacije omogućila je tom viteškom redu sticanje velike moći i bogatstva, sve dok papa Klement V nije skovao zaveru s Filipom IV da pobije sve templare. Većina ih je ubijena, ali ipak ih je ostalo nekoliko koji su i dalje čuvali tajne rukopise, koristeći se kodovima i tajnim simbolima kako bi izabranima prenosili skrivenu »istinu« od naraštaja do naraštaja. Priorat je delovao u strogoj tajnosti od svojeg osnivanja sve do danas. Predsedavali su mu veliki meštri i među njima su bila, naravno, slavna imena: Isaac Newton, Sandro Botticelli, Victor Hugo, Claude Debussy i Leonardo da Vinči. Verno su čuvali tajnu o Mariji Magdaleni i obožavali drevnu boginju zazivajući je ritualnim seksom. U raspletu knjiga zagovara povratak na staro poganstvo, to jest na obožavanje ženskih božanstava, i opravdava u tu svrhu ritualni seks. Surfa na plimnim valovima feminizma, neopoganstva i seksualnog »oslobođenja«. Nije čudno što je popularna. Radnja obiluje zaverama koje su, čini se, glavna Brownova preokupacija. Sve što piše u znaku je zavera i mračnih tajnih organizacija. Tako je bilo u dosadašnjim knjigama, a i sledeća, kao što možemo pročitati, biće o masonstvu! Mogli bismo posumnjati da pati od blagog oblika paranoje, no to nije glavni razlog. Zavere, zna se, prodaju knjige. Članak sa zahvalnošću preuzet od IFESa u Hrvatskoj STEP
|
© copyright EUS EusWebTeam 2007 :::::::::::: webmaster Valentino











